Dosad neprimijećena vrsta radioaktivnosti mogla bi da objasni kako je nastao materijalni svijet, uključujući i ljude, a tim fizičara pokrenuo je eksperiment kojim bi trebalo da bude objašnjen ovaj novootkriveni fenomen. Prema postojećim teorijama, prije oko 13,7 milijardi godina, kada je svemir nastao, proizvodile su se jednake količine materije i antimaterije, koji bi međusobno trebalo da se poništavaju. Međutim, proračuni pokazuju da materije ipak ima nešto više nego antimaterije, ali ne znamo zašto je to tako.
U normalnim okolnostima, nestabilna jezgra nekih radioaktivnih atoma gube neutron kroz proces beta raspada - neutron se transformiše u proton, otpuštajući elektron i sićušnu česticu poznatu kao elektronski antineutrino. Još jedna opcija je konfiguracija koja podsjeća na sliku u ogledalu u odnosu na originalnu i u tom slučaju, proton se pretvara u neutron, otpušta pozitron i elektronski neutrino - pandan antineutrinu u normalnoj materiji. Do dvostrukog beta raspada dolazi kada se otpuštaju dva elektrona i dva antineutrina (pandan neutrinima u antimateriji), pa se tako beta raspad događa dva puta.
Naučnici su dugo teoretisali o mogućem postojanju bezneutrinske verzije ovog procesa, one u kojoj bi se dva neutrina međusobno poništila, pošto napuste atom. U suštini, neutrino se ponaša kao sopstveni antimaterijski pandan.
Čestice materije koje su sami sebi antičestice, nazivaju se Majoranovim fermionima, po fizičaru Etoreu Majorani, koji je predvidio njihovo postojanje 1937. Ako se neutrini i antineutrini ponašaju različito, to bi moglo da objasni zašto se sva materija nije poništila antimaterijom, čim je svemir nestao. Međutim, nije lako detektovati bezneutrinski dvostruki beta raspad, a krivac je kosmičko zračenje, kaže Bernhard Švingenhojer, predstavnik GERmanium Detector Array (GERDA) projekta.
Tako su se fizičari okrenuli GERDA laboratoriji u Italiji u kojoj je napravljen bazen sa tečnim argonom obogaćenim izotopom gemanijuma-76, koji je blago radioaktivan. Njegovo vrijeme poluraspada od 1,78 x 10^21 (odnosno 1,78 milijardi biliona godina), znači da je toliko vremena potrebno da se polovina njegovih atoma pretvori u selenijum, što znači da je to vrijeme mnogo duže od starosti svemira.
I poslije 7 mjeseci istraživanja prikupljani podaci - od decembra 2015. do juna 2016. i nažalost, nisu detektovali poluraspad, ali su zato mogli da spuste granicu toga koliko često se poluraspad događa. Pokazalo se da radioaktnivni raspad nije simetričan. Ako nije simetričan, to znači da se neutrini i antineutrini ponašaju drugačije u odnosu na sve druge čestice koje su ikada pronađene.
Ovaj fenomen mogao bi da u potpunosti promijeni standardni model, koji je dosad bio uspješan u opisivanju fizike čestica, ali koji očigledno ima svoje nedostatke.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.